staklo

U recikliranje stakla ubraja se u prvom redu staklena ambalaža, tj. boce za piće i hranu. Drugi stakleni prozivodi se ne miješaju i ne recikliraju zajedno sa staklenom ambalažom, npr. zrcalo, čaše, prozorsko staklo, rasvjetna tijela. Potrošači odlažu staklenu ambalažu u specijalne spremnike za staklo ili predaju najbližim otkupljivačima stakla. Prikupljena staklena ambalaža se odvozi u određena mjesta za recikliranje stakla. Staklenu ambalažu radnici stavljaju na pokretnu traku čime recikliranje započinje.

Kako je staklo materijal koji se može u potpunosti preraditi i to bezbroj puta, treba prikupiti što veće količine starih staklenki i boca i vratiti ih u tvornicu stakla jer time:
• štedimo prirodne sirovine (upotrebom 1000 kg starog stakla uštedi se 700 kg pijeska, 200 kg kalcita, 200 kg sode),
• štedimo energiju (trošak energije pada za 2-3 posto za svakih 10 posto udjela starog stakla u smjesi),
• recikliranjem jedne boce uštedjet ćemo toliko energije koliko je potrebno žarulji od 60 W da svijetli 4 sata, računalu da radi 30 minuta, a televizor 20 minuta,
• korištenjem starog stakla smanjujemo potrošnju primarnih sirovina i produljujemo životni vijek staklarske peći,
• smanjujemo onečišćenje okoliša,
• štedimo prostor na odlagalištima otpada.

Proces recikliranja stakla je proces pretvaranja odbačenog stakla u korisni proizvod. Ovisno o konačnoj upotrebi, ovo često uključuje razdvajanje stakla prema boji. Staklo dolazi u različitim bojama, ali tri najčešće su: prozirno, zeleno, smeđe.

Staklo čini veliki dio kućnog i industrijskog otpada prema svojoj težini i gustoći. Stakleni otpad u gradskom otpadu se sastoji od staklenih boca, staklene robe i posuđa, žarulja i drugih stvari.

Recikliranje stakla troši manje energije nego njegova proizvodnja od pijeska, vapna i sode. Svaka tona stakla iskorištena za proizvodnju novog stakla sačuva oko 315 kg ispuštenog ugljičnog dioksida.